Dolazim
iz Crne Gore, prve i jedine ekološke države u svijetu. Ipak, iako nosi tu
laskavu titulu, smatram da je ona u velikoj mjeri neopravdana. Putujući kroz
neke evropske zemlje, vidio sam da su tamo standardi zaštite životne sredine i
ekološka svijest ljudi na mnogo višem stepenu razvoja nego u mojoj „ekološkoj“
Crnoj Gori. Iz ovog razloga, kao stanovnik jedne takve zemlje, osjetio sam
potrebu da napišem esej na ovu temu. Pokušaću
da dam svoje viđenje problema ekologije na globalnom ali i lokalnom nivou.
Savremeni čovjek predstavlja kosmopolitsku
vrstu koja se otrgla prirodnim mehanizmima kontrole rasta populacije.
Univerzalni je potrošač koji zaboravlja da je životna sredina konkretan
ekosistem sa svojim ograničenjima. Svojim djelatnostima izaziva posljedice čije
se manifestacije sve više uočavaju na globalnom nivou.
Shvativši da je „vrag odnio šalu“ čovječanstvo
postaje zabrinuto za sopstveni opstanak (ljudski egocentizam) i počinje da djeluje
u različitim pravcima.
O
ekologiji i zaštiti životne sredine pišu
i govore mnogi. Svakodnevno se osnivaju ekološke asocijacije, državna
ministarstva i sekretarijati za zaštitu životne sredine, ekološka društva i
druge institucionalne i vaninstitucionalne, vladine i nevladine organizacije.
Političke stranke u svoje programe uvode segmente posvećene ekologiji i zaštiti
životne sredine. Tržište je preplavljeno ekološkim proizvodima u najširem
smislu riječi – eko hrana, eko kozmetika, eko sredstva za higijenu, eko peći,
eko pepeljare..., ali ovo predstavlja samo sporedne staze u rješavanju problema
jer nagomilani problemi prije svega zahtevaju angažovanje stručnjaka i planske
aktivnosti u mnogo širem i dalekosežnijem kontekstu.
Svaki
oblik života je jedinstven i traži poštovanje ljudskog roda. Očuvanje biološke
raznovrsnosti je investicija koja donosi bitnu korist na lokalnom, državnom i
opštem planu. Troškovi i korist od očuvanja biloške raznovrsnosti moraju se ravnomernije
podeliti među državama i među građnima tih država. U okviru napora da se postigne održivi razvoj, očuvanje biološke
raznovrsnosti traži fundamentalne promjene u modelima i stvarnosti ekonomskog razvoja
širom svijeta. Povećano investiranje u očuvanje biološke raznovrsnosti neće
smanjiti samo po sebi njeno osiromašenje. Donošenjem odgovarajućih strategija i
institucionalnim reformama treba stvoriti uslove da to povećano
investiranje bude efektivno.
Prioriteti
za očuvanje biološke raznovrsnosti mijenjaju se u zavisnosti od lokalnih,
državnih i globalnih pogleda; svi oni imaju svoju logiku i treba ih uzeti u
obzir. Sve zemlje i zajednice imaju interes u očuvanju sopstvene biološke raznovrsnosti
– pažnja se ne smije usmjeravati samo na nekoliko eko-sistema ili država
bogatih vrstama.
Očuvanje
biološke raznovrsnosti može se održati samo ako su svijest i briga
javnosti znatno povišeni i ako ljudi koji prave strategije i planove imaju validne
informacije koje im služe za izbor strategija i planova. Akcije za očuvanje
biološke raznovrsnosti moraju biti planirane i primijenjene u obimu koji
zavisi od ekoloških i društvenih kriterijuma. Aktivnosti se moraju usmjeriti na
ona područja gdje ljudi žive i rade kao i na zaštićena prirodna područja.
Na kraju, povećano
učešće javnosti, poštovanje osnovnih ljudskih prava, povećana
pristupačnost obrazovanja i informacija ljudima i veća institucionalna odgovornost
ključni su elementi očuvanja biološke raznovrsnosti.
U okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
(SSP) Crna Gora bi trebalo da ojača saradnju sa EU u suzbijanju
narušavanja životne sredine, posebno, ali ne i isključivo, u pogledu kvaliteta
vazduha i vode, nadgledanja zagađivanja, unaprjeđenja energetske proizvodnje i
zaštite u industrijskim postrojenjima, klasifikacije i sigurnog rukovanja
hemikalijama, uređenja prostora, upravljanja otpadom i zaštite šuma, flore i
faune. Neophodno je preduzeti mjere ka unapređenju pristupa informacijama,
javnog učešća u procesu odlučivanja i pristup pravdi u slučajevima vezanim za
životnu sredinu. Crna Gora učestvuje u različitim regionalnim inicijativama o
životnoj sredini koje promoviše Evropska komisija, kao što je
Regionalni program obnove životne sredine (REREP) i Balkanska mreža za
usklađivanje i sprovođenje propisa iz područja zaštite životne sredine
(BERCEN). Crna Gora bi trebalo da u
potpunosti iskoristi prednosti saradnje u oblasti životne sredine u okviru
SSP-a, što ce zahtijevati saradnju u borbi protiv degradiranja životne sredine
i dodjelu sredstava za poboljšanje stanja u ovoj oblasti.
Da li i kako ljudi mogu zaštititi životnu
sredinu, odnosno planetu Zemlju?
Cijenim da svako od nas
na neki način može doprinijeti zaštiti životne sredine, jer upravo je ona izvor
našeg zdravlja. Svakim danom sve više i više otpada ljudi bacaju te na taj način
zagađuju životnu sredinu. Zaključak je da bi sve vlade svijeta trebalo da kroz
zakonsku regulative pospješe reciklažu tog otpada kroz eko-elektrane. Treba pokušati
smanjiti emisije ugljen-dioksida jer to uveliko uništava Zemlju a ujedno i
ljudsko zdravlje. Takođe, vlade treba da
uvedu i zakone koji će svakog pojedinca
koji na bilo koji način pokušava zagaditi životnu sredinu sankcionisati. !!! Zaštita
životne sredine je budućnost našeg zdravlja!!! Ako možemo spasiti Zemlju sada, zašto
to da ne učinimo?! Ubijanje prirode znači i ubijanje samog sebe!
Evo nekih naizgled sitnih ali izuzetno bitnih ,
svakodnevnih radnji koje svako od nas može obavljati u cilju očuvanja prirode:
o
Kupujte proizvode koji nemaju veliku ambalažu.
o Kupujte proizvode čija je ambalaža iskoristiva ili se može
reciklirati i za čiju se izradu ne troši puno energije.
o Umjesto da kupujete knjige, magazine, novine čitajte ih na
internetu, sa multimedijalnih izdanja ili u biblioteci.
o Koristite sopstvenu korpu kada idete u prodavnicu.
Izračunajte koliko ste papirnih i plastičnih kesa do sada potrošili.
o
Koristite tekstilne krpe i salvete umesto papirnih.
o
Umesto vožnje, pješačite ili vozite bicikl.
o Koristite javni transport kada je raspoloživ.
o Gasite svjetlo koje vam nije neophodno i koristite
energetski efikasnije sijalice.
o Smanjite potrošnju energije za grijanje kuće pojačavanjem
njene izolacije.
o Popravite česme koje toče, štedite vodu, jer je nema u
izobilju.
Ljudi samo svojom
zdravom sviješću mogu sačuvati prirodu od daljih i većih katastrofa. Stoga sve
zemlje imaju veliku odgovornost i moraju iskoristiti potencijal koji imaju, što
će dati rezultate ne samo očuvanjem energije već i novca, te u krajnjem slučaju
planete.
Ekološka kriza velikih
razmjera još uvijek nije nastupila. Ukoliko čovječanstvo još uvek ima volje da na vrijeme spriječi dalje uništenje
prirodnih resursa i počne raditi na saniranju već učinjene štete, postoji šansa
za opstanak.
Ne
želim da živim u društvu u kome postoji vrlo mala svijest o principima
globalnog razmišljanja i održivog razvoja, i njihovom značaju za buduće
naraštaje. Kao prva i jedina ekološka država u svijetu, Crna Gora ima jako
nezavidan položaj u odnosu na neke druge razvijene i čak industrijske evropske
zemlje. Pripadnik sam mlađe generacije za koju smatram da treba da mijenja neke
stvari i nauči kako nam je ova planeta podarila sve što imamo, i kako bi joj
trebalo na neki način iskazati zahvalnost. U periodu sam kad razvijam i gradim svoje mišljenje i
želim da ga gradim u normalnom okruženju bez malograđanskih stavova. Svaka
generacija je odgovorna za prenošenje lekcija o budućnosti svijeta i očuvanju
planete narednoj generaciji. Kao stanovnici
svi imamo potrebu da učinimo okolinu, a time i svijet, zdravijim i
ljepšim mestom za sebe. Zato ne postoji bolji poklon za društvo od stvaranja
svijesti o tome koliko je priroda značajna za sve nas i znanja da i ono samo
može da utiče na očuvanje zdrave okoline. Ne želim da budem uskraćen za osnovne
životne supstance, čistu vodu, vazduh i hranu, koje inače spadaju u osnovna
ljudska prava, samo zbog lošeg zakona o
ekologiji, ili njegove slabe primjene. Svi smo mi „sinovi“ majke Prirode.
autor: Radoje Kandic
No comments:
Post a Comment